Wednesday, June 6, 2007

cordoba, mendoza, tennis, wine and cene

ovo ce biti blog na srpskom jeziku osim prvog pasusa.

dear (non srbian speaking) friends,
i am doing my best to write blogs in english, i know it is not perfect but i supose you can follow if you like and want. but up to now i do not get any feedback from any of you, so i do not have info if you follow it. so please, if only one of you want me to continuou writting english blogs, let me know (here on comments or on ljubicao@yahoo.com) and i will write more english blogs. if not, enjoy pictures we put here and/or on http://argentinatrips.fotopic.net/.

well,

evo me...naravno lakse i brze ce mi biti da kucam i mislim ovako...a i sa manje gresaka.

sedimo na terasi nase sobe u hostelu alamo (60 ap (argentinski pesos; 30 ap = 10 dolara) za dvokrevetnu sobu and breakfast included, bez kupatila ali sa terasom, jedan od boljih dilova, odlican hostel trazili su i 27 ap po osobi u dormovima, skupa mendoza, ipak je tu akonkagva iznad nas) pijemo malbec norton d.o.c (to je znak da je malbek bas iz Lujan de Cuyo oblasti a ne neke druge u okolini mendoze) vino, srednje klase , recimo kvaliteta u rangu vranac procorde, mozda bolje, 20ap. klasa iznad, reserva, syrah kupljena juce u vinariji norton (40ap) ceka u hladovini sobe da bude popijena veceras. nabavicemo jeftine namirnice u carefure diskontu (just accros the street) i pripremiti "gala" veceru u kvalitetnoj kuhinji downstairs. mishs cita knjigu (cetvrtu po redu) a ja kucam blogic. jutros je djokai prosao u polufinale roland garrosa, jelena i ana jos juce su se plasirale u polufinala ovog prestiznog turnira, argentinac na tv komentarise (mi sve razumemo, serbian tres...) kako srbija ima 3 predstavnika u polufinalima grand slama..ah, a mi ponosni!

danas je dan specijalan za uzivanciju, a sutra prelazimo preko anda, ispod akonkagve ka chileanskoj prestonici, santijagu. rezervisali smo hostel sammy u boemian barrio za razumnih 10 dolara u dormu, stizemo tamo predvece, oko 5-6 pm po lokalnom vremenu.

iz calafatea smo dva dana putovali do cordobe. dva, dva! dva cela dana iliti 45 sati u busu. semikama, odlican konfor, dobro smo se odmorili ali ipak i smorili...








cordoba je trebala da bude topao grad, da nas toplo doceka, ogreje i odmori. ispalo je da je argentina cele te nedelje bila pod nekom navalom nevremena, da je svuda bilo hladno pa je tako i cordoba docekala nas. oblacna, siva, hladna. uzzas! jedva se uselismo u jeftin hostel refugio (spasitelj! 18ap pp (per person, tj po osobi)), da je leto bio bi odlican, ali u zimu bez grejanja, ladno! kao sa doruckom, ali zaborave da ti ga daju, a nama se nesto ni ne jedu krekeri i dulce i leche (neka jeftina karamel mlecna maza, nije losa, ali ne sad bas svaki dan. i lepo ide sa vrucim i svezim hlebom, a ne sa suvim krekerom!) a i nasa instant nes kafa je bolja od te njihove...

prvi dan smo bazali ulicama cordobe, manje vise sve vaznije smo obisli, i pravili planove za naredne dane...


na svu srecu hladan talas nad argentinom je prosao, sutradan se sunce pojavilo nad cordobom, i naredna dva dana su bila znacajno toplija i prijatnija. uskoro se moglo setati bez jakne, a evo nas u mendozi kratkih rukava, iako kazu da je ovde prosle nedelje padao cak i sneg!


cim je osvanuo taj prvi suncan dan iskoristili smo ga za duzu setnju, van centra grada: park, zatim univerzitet pa povratak u grad...




park sarimento-pravo mesto za odmor i setnju. za sedenje na travi leskarenje, suncanje, slusanje kako kreste slobodni papagaji i prelecu vam iznad glave. dizajniran je od strane istog coveka kao i park san martina ovde u mendozi. oba sadrze zooloski vrt i zabavne parkove. dugacki drvoredi, fontane, mini trgovi cine prostor besprekorno uredjenim i prijatnim.

univerzitetski grad blizu je parka i sam je sav zelen. usli smo u zgradu fizickog fakulteta, prosetali se, ocenili da je odlican...






na povratku, svratili smo da vidimo simbol "human imperfekcije" neo gotik crkvu sagrado corazon...





cordoba, kolonijalni, best perserve grad u argentini. zanimljiva arhitektura, veliki broj zgrada u crvenoj cigli, zanimljivi oblici i terase. iza starih kuca i zgrada grade se nove, slicne arhitekture samo vishe i modernije. poprilican je broj novih gradilishta, kao u novom sadu. moj je utisak da ce za pet do deset godina cordoba procvetati. siroki bulevari, ogromni trgovi dosta zelenila.







glavnim trgom u centru grada dominiraju iglesia catedrala i cabilido sa belim arkadama. trg je zivopisan pun ljudi, pasa, klosara, zabavljaca, tezgi sa suvenirima...smesteni u blizini cesto smo prolazili njime.







manzana jezuistica- jezuitski blok zgrada crkva univerzitet i muzej, privlacili su nasu paznju tri dana. poslednjeg prepodneva posetili smo ovu znamenitost. jedini nacin jeste da se prikljucite organizovanoj turi, u nasem slucaju bili smo to nas dvoje i jedna novozelandjanka. turu je vodila simpaticna studentkinja puna entuzijazma da nam priblizi pricu o dolasku jezuita u cordobu daleke 1599 godine, izgradnju crkve, osnivanje univerziteta...uzivali smo u obilasku i njenoj prici. molila me je da je ne "okacim" na net tako da njena slika izostaje.





pamticemo cordobu jos po izvrsnim empanadama raznih vrsta i jeftinom i raznovrsnom vocu i povrcu! empanade, do sada definitivno najbolje i najjeftinije. u nasoj ulici, odmah prko puta mala radnjica sa pizzama i empanadama prodaje jednu za 0.8ap a 12 za 8ap! jos bolje mesto na pijaci merkado norte, klasicna burekdzinica, samo umesto bureka-empanade, umesto jogurta koka kola ili ceraveza (pivo), 9 empanada i pivo (1 litra) 12ap.

u mendozu smo krenuli nocnim busom, u 23h. nas cetiri-pet putnika u super komfornom busu, semi kama skoro da je kama, ali vozac kao da nije cuo za grejanje...ladnoooo!!! i sve bi to bilo ok da nije bilo situacije...negde usred noci budi nas svetlost lampe uperene u nasa uspavana lica i lik koji brblja nesto na spanskom. odmah smo shvatili sta hoce, ali pravim se da ga ne razumem, no hablo espanol i tako to. ali ne, on hoce moje voce! u provinciju mendozu zabranjeno je unosenje voca! mislim stvarno...sreli smo se sa tim vec na argentinsko chileanskim granicama, chiloani isto ne dopustaju unosenje voca u njihovu zemlju....jedan je u vatrenoj zemlji oteo misi 4 prelepe zelene jabuke, nismo ih ni probali, cak je pretio da moze i da ga uhapsi. ubacio ih u ogromnu pec, kao spalice ih.... a garant ce da ih pojede posle... sada sam imala 3 avokada ekstra kvaliteta, jeftini a dobri, 2 pomorandze bolje nismo jeli na ovom putu, jednu bananu i grejpfrut koji je sa nama od bsas-a, prosao sve chileanske kontrole (u backpack rancu u donjem boxu busa, nije bio zreo pa ga nismo nosili prirucno...). neumoljivi argentinac mendozer sve to mi je uzeo da pojede sa svojim drugarima....ne nego ce da ga spali, da da!

stigli smo u mendozu rano, taman da se bez problema krecemo ulicama...prateci uputstva lonlija (lp) uputili smo se u najjeftiniji a najbolji hostel u gradu, hostel independencija na istoimenom centralnom trgu za 3-4 dolara dorm...kad mi tamo a ono medjutim. dorm je 9 dolara....uh, ajmo dalje....citamo: hotel pettit, double room: 15 dolara, tu odmah dve ulice nize, kod trga chile kad mi tamo, ono 15 per person....e sad!!! i to nije bilo prvi put da nas lp zavara na ovom putu. sto se tice smestaja razlike nisu bile toliko drasticne (do ovog sada) ali su recimo cene prevoza u proseku sigurno za 30% vise nego sto je napisano....da smo se ipak dobro i kvalitetno smestili jasno vam je jos sa pocetka ovog posta. posle smo proverili jos par lp opcija, cisto da znamo i sve je bilo skuplje, sve!!!
mendoza je bila suncana i topla od samog pocetka. cista uzivancija. ulice su potpuno zelene, svaku prate "tuneli" od krosnji drveca, sada su ustvari crvenkaste i zuckaste od jeseni, ali trgovi su jos uvek zaista zeleni. ima 5 glavnih, cetiri su rasporedjena u temena kvadrata: chile, espanja, italia i san martin a pomenuti indepedencia u njegovom centru.




izmesten iz centra, na dvadesetak minuta hoda je park koji pomenuh kod price o cordobi i sigurno predstavlja spas mestanima mendoze od letnjih vrelina. na sam vrh, cero de la glorija, smesten tu u parku, view poit za planine i grad , malo nas je mrzelo da se penjemo jer je malo udaljeniji, u bus za do tamo nam se nije ulazilio a i vidljivost je bila losa iako je bio topao i suncan dan...

mendoza leti nudi pregrst opcija za obilazak okoline: izleti u planine, od 1 do 7 dana, od obicnih turistickih ekskurzija do ozbiljnih alpinistickih tura na najvisi vrh amerike akonkagvu; biciklisticke gradske, vinske i planinske ture....sada, off season, opcije su znatno smanjene, a hit je, kako leti tako i zimi, posetiti neku od okolnih vinarija...

u okolini grada mendoze ima cetiri oblasti sa vinskim poljima, vinarijama (bodegas). dve vrlo blizu grada: maipu, lojan de coyes i dve nesto juznije i dalje...hteli smo da posetimo jednu oblast i jednu do dve vinarije...izbor je pao na oblast lujan i 3 vinarije: renacer ( kao tamo su najbolje degustacije ) , norton (siroko rasprostranjena marka po supermarketima pa smo imali prilike da ga vise puta probamo i bili smo zadovoljni) i zapata (najbolje scene prirode u okolini)...do mesta lujan vozi iz centra, sa trga chile autobus broj 1...ima nekoliko vrsta autobusa br.1: 11, 12, 13....devojka na recepciji nam je rekla da udjemo u bilo koji, a momak sa recepcije predlozio je bus 580 (a i ovih ima vise vrsta) koji vozi i dalje od mesta, do vinarija norton i zapata....ispalo je da nije bas svejedno tako da smo prvo usli u jednog "keca" da bi nas neka luda zena izvela iz istog kako bi nam rekla da treba da sednemo na 380...onda je dosao neki 380 koji nam je rekao da on ne vozi do nortona i na kraju smo sami usli u "keca" 19, stigli do lujana i od centra krenuli dalje putem peske ka vinarijama....presli smo most preko rio mandoze koja je trenutno bez puno vode i uskoro nas je stigao neki 380 i odvezao tacno do ulaza u norton.

u norton jedva udjosmo....na ulazu je bio cuvar, naravno sa znanjem iskljucivo spanskog jezika i nista engleskog. pitao nas je za rezervacije koje nismo imali. znali smo da su rezervacije potrebne, ali za vecere, ruckove degustacije, ture....nista od toga nama nije bilo bitno, vec malo da vidimo okolinu i shop. nemas rezervaciju, ne moze unutra. uh. a ovaj ne parla inglese ne mos' mu objasniti....zove nekog na toki voki, cujes govori "dva engleza...hoce nesto..." onda opet dodje do nas, kaze nema ture na engleskom...bili smo vec na rubu da odemo i pokusasmo jos jednom....pokazasmo prstom na pravac shopa, on pozva ponovo toki vokijem i uputi nas u radnju sa naznakom da nema tamo nikoga da parla engleze.....
ok...shop fin elegantan uredjen, sve norton do nortona : )) malo smo se promuvali, mogli bi i kupiti neko vince, ali nismo inspirisani...i onda se pojavila jedna devojka sa znanjem tako mrskog im engleskog jezika i posle par minuta, kada je videla da mi sad to nesto hocemo, upita me stideljivo: can i help you? upitah i ja nju: can you? rece da moze i malo po malo i mi se nadjosmo na spisku za obilazak vinarije. prihvatismo oberucke turu za pola sata i to na spanskom...iz shopa kroz prostorije vinarije, pored ogromnih kazana i buradi sprovela nas je sad vec simpaticna argentinka do prijemne sale gde smo pricekali ostale .


sa ovog mesta vec se vide prostrana polja pod lozom i planine u daljini. besprekorno uredjen prilaz zgradi i sama prostorija. tu su jos dve devojke, jedna od njih nudi nam sampanjac dok cekamo ostale...prihvatamo, atmosfera postaje opustena i prijatna. good speaking english around, prijatan razgovor....nekoliko puta su nas pitale da li nam je ok tura na spanskom, mi se zahvalismo sto su nas uopste primili u turu. ipak posle desetak minuta i gomile pitanja, a sta ovo, a ono, pa price da smo birali norton u supermarketu "na slepo" i po etiketi, sabrina, najodvaznija od svih, devojka koja je trebala da vodi turu odluci da spansku turu preputi koleginici a nas dvoje preuzme i povede na english tour....svaka cast. i takoo, obisli smo polja, videli francuski i italijanski stil oblikovanja vinograda, saznali da se grozdje u nortonu bere rucno, da se bere u male i velike korpe; male za dobra vina da se ne zgnjeci grozdje; videli smo gde sve ide grozdje, gde se melje i gde posle stoji, kazani za prvu drugu trecu klasu, burad za bolje i najbolje vino, nova i stara burad, posebno drvo iz francuske, ne iz amerike, sada se polako proizvode i u kini, ne znamo jos rezultate kineskih buradi, bice to vino iz sezone 2007 i tako sve do podruma sa flasama odakle stepenice ponovo vode do shopa iz koga smo krenuli. tamo nam je sabrina priredila degustaciju tri vrste vina: belog sauvignon blank i dva crna; roble malbek srednje klase i shiraz reserva visoke srednje klase koji smo na kraju, da iskazemo svoje zadovoljstvo i kupili.

potpuno zadovoljni i srecni, nije nam nista vise trebalo, krenuli smo polako peske putem, uzivali u suncu dok nas nije pokupio 380 i odveozao nazad u grad...to vece smo pili norton iz supermarketa, onaj d.o.c. sto pijemo i na pocetku posta (to vise nije sadasnje vreme) a kao sto je i najavljeno sutra vece uzivali smo reservu syrah uz queso )gruyere (sir pogadjate) po sabrininoj preporuci, kaze ona my choise, odlican ti je izbor sabrina, salute!

u trenutku kada ovo saljem na blog mi se nalazimo u valparizu, na sat i po od santijaga, tamo smo vec bili, spakovani i za manje od sat krecemo u ikiki, 24 sata na sever.
mreza ni ovde nije bas bila ekstra pa fali nesto slika u mednoza delu....udejtovacu blogic ako bude sanse...

puno pozdrava iz ladne chiloane.

10 comments:

Anonymous said...

Cao,

putnici svetski. Poslednje javljanje je odlicno (na srpskom, prepuno cena, pica, hrane, hotelskih soba, busova), oseti se prava car putovanja sa lonlijem (izdajicom) u ruci. Iznenadio sam se malo cenama, mislio sam da ce biti jeftinije (reklamiraju Argentinu kao super jeftinu zemlju, a ove cene su recimo srednje klase), no fensi vina i sirevi nigde nisu dzabe, jel da?. Kakvi ste sa lovom? Cini mi se da cete potrositi vise od predvidjenog.

Nego, kako vam se osusi ves tu u hladnim krajevima i da li ga uopste i perete ili kupujete gace na pijaci i posle duze upotrebe bacate?

I kakva je to prica sa oduzimanjem voca na granici? Pozurite kuci, krenule su lubenice, Misine ljubimice (70 din. kilo), a i Partizan - zvezda finale basketa pocinje za koji dan.

Sada ste verovatno u Cileu i zanimljivo bi bilo da uporedite te dve zemlje, kao i Santjago sa Buenos Airesom (iznenadio sam se da je Santjago veci od BA, a Lima veca od oba). Da li idete u Peru? Na new7wonders.com mozete da glasate za novih sedam svetskih cuda, pazite ostalo je jos samo dvadesetak dana, a vi ste blizu jednom od kandidata.

Teniseri su vec zaboravljeni, sada su hit mladi fudbaleri (ipak smo mi nogometna nacija, zar ne?).

Za glavno cudo vaseg putovanja, do sada, biramo spektakularne ledene glecere, zaista impresivno deluju na fotkama. Doduse i godisnje doba je takvo da gleceri bolje uspevaju od vinograda i tunelastih drvoreda, na primer.

Pozdravljam vas sa zeljama da vas prati lepo vreme i toplo more (ako se ne okupate, bar se pedalinama provozajte!!!)

BiM said...

cao.

hehehe, pa da poslusala sam tvoj savet...

jeste u chileu smo, prosli smo santijago i valpariso i sada smo u iquique (ikike)- selendra na pacifuku doduse ogromna (malo ima i zgrada vecih od bilo koje u ns, ali ipak selendra...) i sa nekim atrakcijama u okolini...bice reci o tome.

e nismo znali da je santijago veci od bsas, odakle ti to? a da znas da sam osetila! bas sam rekla mishi, ok onaj je veci ali ovaj deluje veci i nekako mocniji, vise mase...kad ono vidis...

a susenje vesa, ma daj, jednom smo probali jos u bsas, i jedva se osusili....od tada, laundary pranje i susenje, kosta i to dosta love (5 dolara po mashini, cirka...a u masinu stane manje nego kod kuce, naravno....) ali mora se.

i da nije kao sto smo mislili arg. super jeftina, skroz je slicno kao kod nas i u evropi...vise od predvidjenog garant. sva sreca pa imamo mastera : )) ni chile nije jeftin, jos je skuplji od arg...jeftini su peru i bolivija ali nemamo sada vise vremena i prostora za njih...

ovde cemo biti 3 dana pa idemo u popularni san pedro de atakama odakle se prebacujemo nazad u argentinu...salta, iguazu rozario i bsas za kraj. let nam je 1.07. i nema skracivanja....

a voce, ajd da je samo na ganici nego kao sto si video i po pokrajinama...ma ko ce ih znati...lepo ne daju da se prenese, kao stite svoje, valjda...a lubaje...uh uh valjda ce nas docekati....ma hoce...

jeste glecer je chudo! a drugo ce biti iguazu, verovatno....vinograda ima i u karlovcima a tunelasti drvoredi...ma nisam bas mogla da biram slike zurili smo i losa veza, i sada je losa ali poruka je jedno a uplodovanje slika na blog...ako ti ne radi net, mos se slikati....

eto...
chileanski blog doci ce valjda uskoro,
pozdrav vuku(hvala na opsirnom komentaru), mama caki i tati dushanu,
pozdrav i ostalim citaocima bloga....

Anonymous said...

Zdravo putnici!
Neko vreme vas nisam pratio, ali sada sam u jednom dahu iščitao sve što sam propustio, i vidim da uživate i da se ludo provodite :-)

Nastavite samo tako!

p.s. Mišo, nešto si pominjao da si zainteresovan za cycling po CG. Tibor i ja idemo sredinom jula, i napravili smo dosta zanimljiv plan. Ako hoćeš, i ako ti to ne bude previše posle dva meseca po Južnoj Americi, možeš da nam se pridružiš. I Buba, naravno! :-)

BiM said...

cao marko,

bas nam je drago da si se javio...
mi bas danas odradili prvu i verovatno jediu bike turu ovde...ali pravu. ukratko:

disciplina: uphill on road
start: 2438 mnv
cilj: 3949 mnv (hteli smo do 4000 ali je tu na 3949 krenulo malo nizbrdo pa nismo hteli da gubimo visinu...i ovo je bilo dovoljno )
total ascent: 1548 mnv
kilometraza 65.2km

za cg turu se cujemo kada se mi vratimo a to je 2.07.

pozdrav neveni, tiboru, tebi
pozdrav ostalim citaocima bloga

pozdrav

Anonymous said...

Uh, doobar uspon! :-)
I dobra visina. Kako je pedalati na 4000mnv?

Uživajte! :-)

Anonymous said...

I da, glavno pitanje (kako sam to propustio), kakav je bio spust?

BiM said...

pa 'vako

voznje na 4000mnv nije bilo previse, samo do nje ;)) ali od 3 do 4 'iljdze bilo je naporno i polako, stajanje posle svakih 2-3 km da se malo dishe i odmori. ne znas bas sta te je snaslo, da li sam uspon (od prilike 100mnv na 1km) ili i visina...imali smo srece da su iznajmljeni bajkovi imali po 7 brzina i mega range na kome smo izvezli gotovo sve.

a spust...prvo, da smo bili na nasim bajkovima bolje bi se pustili, a drugo, negde na pola spusta poceo je da duva jak vetar tako da nas je na kraju bas usporio...

bio je suncan dan pa smo i dobro pocrveneli...ali zato nije bilo hladno sto bi bio slucaj u suprotnom.

pozzz

Anonymous said...

I apologise, but, in my opinion, you are mistaken. I suggest it to discuss. Write to me in PM.

Anonymous said...

Sorry for off topic, but 2012 is close, is this really matter?

Anonymous said...

Sorry for off topic, but 2012 is close, is this really matter?